Search
Close this search box.

Pravila za transfer tehnologije

Rules for commercialisation via licencing

Pravila Sveučilišta u Zagrebu 

 

Na temelju članka 21. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Senat Sveučilišta u Zagrebu na 15. redovitoj sjednici u 353. akademskoj godini (2021./2022.) održanoj 19. srpnja 2022. godine donio je Pravilnik o upravljanju intelektualnim vlasništvom na Sveučilištu u Zagrebu gdje su određena su opća pravila komercijalizacije koja se odnose i na komercijalizaciju putem sklapanja ugovora o licenciji.  

 

U točki Pravilnika pod nazivom 4.3. Komercijalizacija rezultata znanstvenih istraživanja određeno je tako:  

4.3.1. Bez obzira na način komercijalizacije koji se u pojedinačnom slučaju odabere i provede, u svakom slučaju u svim ugovorima koji se sklapaju tijekom komercijalizacije, njihovim pojedinačnim odredbama, osigurat će se:  

  • zaštita interesa sastavnice i Sveučilišta, kao i interesa njihovih zaposlenika, studenata i suradnika 
  • kad to god bude moguće, pridržaj prava u korist sastavnice i Sveučilišta za korištenje intelektualne tvorevine u svrhe nastave, druge obrazovne svrhe kao i u svrhe budućih istraživanja  
  • da se neće onemogućiti korištenje intelektualne tvorevine kao ni korištenje na način koji bi bio neetičan ili nezakonit. 

4.3.2. Sastavnice i Sveučilište potiču da se intelektualne tvorevine iz Smjernica i ovoga Pravilnika komercijaliziraju na način kojim se jača znanstveno i umjetničko poduzetništvo zaposlenika, studenata i suradnika te kojim se potiče stvaranje novih pravnih subjekata nastalih na inovativnim i kreativnim tvorevinama (razvojne tvrtke i tvrtke kćeri). 

 

Obrazloženje i podrška  

 

Licenciranje je način komercijalizacije intelektualnog vlasništva gdje nositelj prava intelektualnog vlasništva ovlašćuje drugu osobu (stjecatelja licencije) da iskorištava predmet njegovog prava intelektualnog vlasništva na određeni način i pod određenim uvjetima a zauzvrat se stjecatelj licencije obvezuje koristiti tim intelektualnim vlasništvom na dogovoreni način i u dogovorenom opsegu te platiti dogovorenu naknadu.  Ovaj odnos se uređuje ugovorom o licenciji koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Predmet licenciranja može biti neko od industrijskih prava vlasništva (patent, žig, industrijski  dizajn i dr.) a može se sklopiti i u odnosu na neregistrirani izum, znanje i iskustvo ili poslovnu tajnu.  

 

Licencija može biti dana kao isključiva ili neisključiva. O isključivoj licenciji govorimo kada stjecatelj licencije jedinima dopuštenje koristiti se licenciranim predmetom na ugovoreni način dok neisključiva licencija podrazumijeva da je njen stjecatelj samo jedan od više ovlaštenika. Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je vrsti licence je riječ, smatra se da je dana neisključiva licenca. Licencija može biti naplatna ili besplatna a licenčna naknada može biti ugovorena u postotku od prihoda ili u paušalnom iznosu.  

 

Naplatnom licencijom smatra se i uzajamna licencija u kojemu dva nositelja različitih prava  intelektualnog vlasništva uzajamno jedan drugome daju pravo iskorištavanja. 

 

Tijekom pregovaranja o sklapanju ugovara o licenciji minimalno je potrebno  jasno definirati: 

  • predmet licencije 
  • hoće li licencija biti isključiva ili neisključiva, 
  • za koje zemljopisno područje se daje (npr. Hrvatsku, EU, cijeli svijet), 
  • koliko će vremenski trajati (npr. 5 godina, na neodređeno vrijeme) s time da licenciranje predmeta zaštićenog pravom intelektualnog vlasništva ne može trajati dulje od zakonom propisanog trajanja zaštite, 
  • u kojem području i kako se smije iskorištavati predmet licencije (npr. u području proizvodnje lijekova), 
  • može li stjecatelj licencije odobravati iskorištavanja predmeta licencije trećim osobama   (podlicencirati), 
  • tko će imati prava na unaprjeđenja u tehnologiji koja stvori stvori stjecatelj licencije, 
  • iznos naknade te način (jednokratna isplata, obročne isplate u konkretnom iznosu ili u postotku ostvarene proizvodnje ili prodaje ili dr.) i rok  isplate. 

 

Pored navedenog, ugovorom se mogu urediti i dodatna pitanja kao npr. obveza minimalnog standarda kvalitete pri proizvodnji i/ili distribuciji predmeta intelektualnog vlasništva, obveza označivanja  proizvoda kao proizvoda izrađenog pod licencijom i dr.  

 

Kad je riječ o autorskom i srodnim pravima, u zakonima se ne koristi izraz licencija već davanje  odobrenja za korištenje odnosno osnivanje prava iskorištavanja. No, i tu je zapravo riječ o pravnom poslu koji se može poistovjetiti s licencijom. 

 

Kao primjer možete preuzeti i Model ugovora o licenciji   

 

Obzirom na složenost ugovora i mogućnosti modifikacije odredbi, tim Centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije pruža podršku u planiranju komercijalizacije putem licenciranja i pregovorima o sklapanju ugovora o licenciji. Podršku koju nudimo istraživačima pogledajte ovdje.


Izvori 

 

Tekst obrazloženja o licenciranju i model ugovora preuzeti su uz modifikacije iz publikacije Upravljanje intelektualnim vlasništvom na sveučilištu, autori Iva Knešaurek,  Romana Matanovac Vučković,  Vlatka Petrović i  Tatjana Sučić.  Izdavač Sveučilište u Zagrebu,  Centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije,  Projekt  BISTEC – Building innovation support through efficient cooperation network, Zagreb, 2015. godina, stranice 66-67 i 126-133.